 |
TravelDalmatia
PREPORUČUJE |
|
|
|
| Laguna Lozna - Hvar |
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Šibenik je glavni grad Šibensko-kninske županije u kojoj živi oko 152 tisuće stanovnika u 12 općina, 194 naselja i 5 gradova. Šibenik ima oko 55 tisuća stanovnika. Leži amfiteatralno oko Šibenskog zaljeva i jedna je od najboljih jadranskih prirodnih luka. Smješten je na brežuljcima Trtara, nedaleko od utoka Krke u more. Sa Zadrom na sjeverozapadu i Splitom na jugoistoku povezan je Jadranskom cestom.
Grad Šibenik je kulturno-prosvjetno, administrativno i privredno središte regije. U gradu se nalaze brojne kulturne institucije - Županijski muzej s odjelima: Arheološkim, Kulturno-povijesnim, Etnografskim, Galerijskim i Prirodoslovnim; Arhiv; Gradska knjižnica, Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine - Konzervatorski odjel Šibenik, Šibensko kazalište i Međunarodni dječji festival, Galerija Sv. Krševana, Uprava Nacionalnog parka "Krka", Šibensko pjevačko društvo "Kolo" ( od 1899. ). |
| |
 Povijesne činjenice: |
|
|
| |
Iako se kao utvrđeno mjesto razvio mnogo prije, Šibenik se u izvorima prvi put spominje 1066. godine. Tada je hrvatski kralj Petar Krešimir IV., tijekom zasjedanja državnog Sabora u Šibeniku, izdao ispravu kojom je ženskom benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru dodijelio kraljevsku slobodu i zaštitu. Prema tom dokumentu znamo da je Šibenik već tada bio jedno od sijela hrvatskih kraljeva i važno vojno središte i s pravom ga zovemo najstarijim hrvatskim gradom na Jadranu.
Sam se grad razvio oko nekadašnje ilirske utvrde koja se nalazila na mjestu današnje tvrđave sv. Ane, a oko koje su pridošla hrvatska plemena u IX. stoljeću počela graditi svoje uporište Šibenik. Utvrda na 70 metara visokoj stijeni iznad samog ušća rijeke Krke bila je i ostala nepremostiva prepreka mnogim osvajačima u burnim stoljećima koja su nailazila.
Nakon smrti kralja Zvonimira 1089. godine i nastale nestabilne političke situacije 1105. Šibenik, kao i ostatak Hrvatske dolazi pod suverenitet ugarskih vladara. Od 12. do 14. stoljeća Šibenik se širi i postaje autonomno središte s biranim knezom i gradskim vijećem na čelu. Hrvatski feudalni velikaš knez Domald (1200-1223) igra važnu ulogu, a nakon njega nastupa čitavo stoljeće dominacije knezova Bribirskih, koji su ujedno i zaslužni što je papa 1298. priznao Šibenik kao biskupiju.
U ugarsko-mletačkim ratovima za prevlast na Jadranu 1116. i 1378. godine Mlečani su dvaput gotovo do kraja razorili grad. Smrću Ludovika Anžuvinskog, ugarsko-hrvatskog vladara, nastupilo je skoro četiri stoljeća mletačke vladavine (1412-1797) nakon što je Ladislav Napuljski za 100.000 zlatnih dukata Mlecima prodao čitavu Dalmaciju. U tom je razdoblju Šibenik kao važno vojno uporište mletačke države u stalnoj opasnosti od najezde Turaka - glede čega su u svega dva mjeseca 1646. izgrađene još dvije tvrđave, sv. Ivan i Šubićevac. Turski napadi na grad intezivni su gotovo dvjesto pedeset godina, a najopasniji i najžešći zbio se tijekom Kretskog rata 1647. godine, kad je paša Tekelija skupa sa svojom vojskom pod šibenskim zidinama doživio težak poraz.
Turska opasnost prošla je tek osamdesetih godina sedamnaestog stoljeća. Uz tursku opsadu na loše ekonomsko i društveno stanje grada utjecale su i epidemije kuge, i to najviše ona 1649. koja je pomorila gotovo tri četvrtine stanovništva.
Godine 1797. na osnovi sporazuma s Napoleonom Dalmaciju okupira Austrija te Šibenik pod njezinom vlašću ostaje do 1806. godine, kad opet prelazi u ruke Francuza. Od godine 1813. počinje druga austrijska uprava i traje sve do sloma Habsburške monarhije 1918. godine. Veliki napredak grad ostvaruje u drugoj polovici 19. stoljeća, kada 1870. dobiva veliku i modernu zgradu kazališta, 1876. željeznicu koja ga spaja sa Splitom i Kninom, 1879. vodovod, 1883. modernu bolnicu, 1895. hidroelektranu na Krki za prvu javnu električnu rasvjetu u Hrvatskoj i treću u Europi.
Nakon završetka I. svjetskog rata Šibenik se našao u prvoj Jugoslaviji. U tom razdoblju grad se urbanistički širi daleko izvan zidina. Pod talijansku okupaciju dospijeva početkom II. svjetskog rata te ostaje okupiran sve do 3. studenoga 1944. Poslijeratni razvoj Šibenika doveo ga je do jednog od industrijski najrazvijenijih gradova druge Jugoslavije s tvornicama aluminija, ferolegura i grafitnih elektroda. Sagrađena je i moderna teretna luka. Nažalost, stječe se i dojam da tadašnja gradska vlast nije baš brižljivo birala položaj gradske industrije jer je uz privredni rast grad neprestano gušen i onečišćenjem i prostorno.
Zadnja i jedna od najneugodnijih stranica u burnoj povijesti grada svakako je i pet godina Domovinskog rata. Šesnaesti rujna 1991. godine u 18 sati i 10 minuta oglašena je opća opasnost i ujedno je počeo petogodišnji napad jugoslavenske armije, a potom i srpskih pobunjenika na sam grad i njegovo stanovništvo. No, srpski osvajači nisu dobro proučili povijest Šibenika jer da jesu, znali bi da nikad i ni sa kakvom vojskom neće prestrašiti i osvojiti Šibenik i pokoriti Šibenčane.
I danas, nakon gotovo tisuću godina, drevni Šibenik, grad kralja Petra Krešimira IV opet je slobodan i hrvatski. Malo je koji grad sačuvao toliko svjedoka svoga bivstvovanja kao Šibenik - taj drevni grad nekada opasan snažnim zidinama, grad koji stoji i traje već skoro deset stoljeća, mržnjom i zavišću rušen da bi ljubavlju bio opet građen. |
|
 |
Photo album |
|
|
| |
|
|
)
)
)
)
isprintaj stranicu
dodaj u "Favorites"
preporuči